Ruke

Od koljena nazalost nema nista, cini se. Ali su zato tu Ruke od Ranka Marinkovica. CItam ih po ko zna koji put, prepoznajem se u zlobnim opisima kvazi-pametnjakovica koji poput mene, saraju po knjigama, ne bi li sebi dali na vaznosti. Zamisljam koliko bi dobro bilo da je recimo Ante Babaja filmatizirao Ruke, kakvo modernisticko…

Nastavi čitanje →

Koljena

Te 2008 sam se uspio ozeniti i puno svirati i putovati. Bio sam prosjecno glup tridesetogodisnjak. Sigurno pun sebe, posljedica procitanih knjiga i poluzainteresovanog povladavanja okoline. Igrom slucaju sam se iste godine na Roskildeu zaljubio u koljena Nicole Atkins. Gledali smo te godine i Jay Z-a, unijeli smo plasticnu kesu sa svom potrebnom opremom za…

Nastavi čitanje →

Odraz

Već mu je skoro jedanaest godina. Prekjuče, 2014, je prohodao, sasvim slučajno, u nekom selu izvan Bostona. Brži je od mene. Slikamo se prekjuče u WC-u hotelske sobe, dok se spremamo za večernju šetnju. U ogledalu mu blistaju zubi, raskošan osmjeh. Ja gledam u njega, ne smijem dići pogled ka odrazu. Sav od olova. Misli…

Nastavi čitanje →

.

Prekjuce je umro Stan Lee. Danas polutupo listam naslovnice EKS almanaha. Uz EKS i Spidermana sam se naucio citati. Ostajao bih sam kuci, doruckovao, javio se mami i ostatak prijepodneva provodio sa Peterom Parkerom i Marti Misterijom. Dnevno bih citao po nekoliko romana, sporo bi islo. Onda sve brze. Uglavnom da ne patetisem, romani su…

Nastavi čitanje →

Dnevnik

Vozač busa izvan bolnice u kojoj su nam rekli da njeno tijelo neće izdržati, uzima u pauzi vožnje usnu harmoniku i svira dok putnici ulaze i prislanjaju magnetne kartice na aparate. Pretrčavam ulicu na crveno, svakodnevnica u nemuštoj želji da se ide negdje, naprijed. Imam neveliki broj slika nas dvoje otkako sam odrastao. Uglavnom u…

Nastavi čitanje →